Kako je Covid-19 uticao na način rada masovnih medija i na povjerenje publike u medije?


 

Izreka koja se nerijetko prepisuje poznatom američkom kantautoru Jimu Morrisonu kaže „onaj ko kontroliše medije, kontroliše i um“. Sa ovakvim mišljenjem možemo odabrati da se slažemo ili ne, no činjenica je da su mediji postali sastavni dio naših života.

Treba li medijima vjerovati bezrezervno?

Mediji su danas važan dio ljudskih života jer nije moguće zamisliti naše funkcionisanje bez profesionalnih i odgovornih masovnih medija. Kada govorimo o masovnim medijima njihov sam naziv je takav da je usmjeren na veliki broj ljudi, na mase. Zadatak im je da prenose informacije od pošiljaoca (novinara) putem nekog kanala (novina, televizije, radija, interneta) do primaoca poruke, odnosno publike. Oni su do danas okupirali naše živote i dok im mi posvećujemo ponekad i previše vremena, sa druge strane oni nas informišu, edukuju, zabavljaju, te nam olakšavaju praćenje svijeta oko nas. Njihova funkcija je društvena odgovornost, djelovanje u samom interesu javnosti i potrebama pojedinaca, odnosno, društva u cjelini. Mediji moraju izvještavati istinito i tačno, nepristrano i pošteno.

Istina je temelj novinarstva
Foto: google.com

Temelj novinarstva je istinitost. Vijest je ili istinita, ili nije vijest. Ali, i dalje se postavlja pitanje, treba li medijima vjerovati bezrezervno? Na primjeru pandemije Covid-19 možemo vidjeti količinu različitih informacija u medijima. Rast broja lažnih i netačnih informacija za vrijeme pandemije, te nedostatak informacija dovodi do dodatnog stvaranje panike i osjećaja nemoći i straha. Sve to u ovoj kriznoj situaciji uticalo je na povjerenje ljudi u medije, a mediji su se pokušavali prilagoditi cijeloj situaciji.

DingTalk, WeLink, WeChat Work?

Pandemija virusa Covid-19 natjerala je svijet da se u veoma kratkom roku prilagodi. Te prilagodbe nisu uključivale samo zdravstvene radnike i vlasnike kompanija. Masovni mediji na koje se oslanjamo takođe su morali mijenjati svoj dosadašnji način rada. Od smanjivanja oglašavanja do promjene načina informisanja. Ali, mediji su i dalje konstantno u procesu prilagođavanja. U Kini, kada je buknuo virus, počeo se naglo razvijati telekomunikacijski rad i saradnja sa virtuelnim radnim prostorima poput Alibabine DingTalk, Huaweijevog softvera WeLink, Tencentove kompanije WeChat Work, i oni su brojali puno novih korisnika.

Kako se virus širio izvan Kine, tako se u svijetu sposobnost putovanja, poslovanja i kontakata sa ljudima smanjila. Ljudi su počeli koristiti mnoge udaljene platforme kako bi održali sastanak, pratili svoj trening ili predavanje putem interneta, te radili. Google ja takođe svoje zaposlenike poslao kući i testirao rad na daljinu, a njega je sa istom idejom slijedio i Twitter. Porasla je i potražnja za Quicklinkovnim sustavom za upravljanje videopozivima. Mnogi su takođe za online održavanja sastanaka, druženja, pa čak i proslava koristili platformu Zoom, jednu od mnogih platformi za video konferencije. Zoom je došao do vrha, dnevno preuzimanje aplikacije povećalo se za trideset puta, unatoč brojnim sigurnosnim problemima o kojima se pričalo.

Foto: google.com

Nadalje, i novinarima se tako sada daje mogućnost prilagođavanja rada za vrijeme virusa. Oni sada mogu da sjede kod kuće i nekoga intervjuišu uživo, dok im kolega uređuje internet putem interneta u stvarnom vremenu, te bi se to prenosilo u kontrolnu sobu za dalju distribuciju kanala. Da je budućnost u tome, za primjer imamo Blackbird koji nam nudi tu opciju te se i produkcijskom osoblju nudi mogućnost rada od kuće.

Mediji u ovakvim kriznim situacijama dobijaju veliku važnost. O virusu nam pružaju informacije o broju oboljelih, o ograničenjima koje vlade nameću, te nam donose najnovija stanja i informacije. Iz medijskih izvještaja, razgovora sa drugim ljudima i na samoj osnovi naše situacije razvijamo vlastiti odnos prema pandemiji. Jesmo li uplašeni, paničimo li ili smo bezbrižni?

Iz svega toga ne treba nas iznenaditi što se povećava korištenje informacija. Mediji broje rekordne brojeve korisnika na svojim kanalima, televizija doživljava preporod, ali..

Možemo li biti sigurni da ne primamo dezinformacije?

Posljednjih mjeseci mnogi su bili izloženi lažnim vijestima i činjenicama o virusu. Teoretičari zavjere lažno su virus povezivali sa pojavljivanjem 5G mreže, te je to dovelo do uništenja 20 telefonskih jarobola u Velikoj Britaniji. Bilo je i mnogo dezinformacija o tome kako se boriti protiv virusa. Iako je pijuckanje vode bezopasno, ali neučinkoviti „lijek“, ljudi su takođe pili izbjeljivač i metanol pogrešnim uvjerenjem da će ih zaštiti od virusa. Neki su čak tvrdili da je lijek i u narkoticima. To je dovelo do brojnih hitnih medicinskih slučajeva. Svjetska zdravstvena organizacija se na sve to obratila i krizu okarakterisala kao „infodemiju“, u kojoj prekomjeran broj informacija otežava građanima da dobiju pouzdane smjernice koje su im potrebne. Kao odgovor, Evropska Unija je objavila da planira sarađivati sa društvenim medijima na uklanjanju „mitova i lažnih vijesti“.

Foto: google.com

U Velikoj Britaniji stvorena je Jedinica za brzo reagovanje koja će skloniti lažne stručnjake koji pružajući pogrešne savjete mogu nekome naštetiti. Internetske platforme pridružile su se ovoj „borbi“ protiv dezinformacija Covid-19, a Twitter je obećao uklanjanje sadržaja koji je u suprotnosti sa savjetima lokalnih i globalnih vlasti u javnom zdravstvu. Facebook je zabranio obmanjujuće oglase za testne setove i maske za lice, te se obvezao uložiti 100 miliona američkih dolara za podršku informativnim medijima i organizacijama za provjeru činjenica.

Novo normalno?

Sada u danima kada je prošla već godina dana od prvog slučaja virusa, normalan život je i dalje zaustavljen i svi smo poprimili nove životne navike koje lagano prelaze u novo normalno. Virus Covid-19 mijenja naš život, milioni ljudi ostaju bez posla, ljudi se razbolijevaju i umiru. Prijetnja nas okružuje i sada smo svjesni koliko je život prije virusa bio privilegovan.

Mediji imaju odgovornost filtrirati relevantne i istinite informacije. Trebaju odvojiti informacije koje daju epidemiolozi, stručnjaci, političari i ekonomisti, i pripremiti ih u nešto razmljivo i atraktivno. Svi smo mi svjedoci situacije u kojoj je ponuda medija važnija nego ikada prije. Ovo je bila nezaboravna godina za medije, a ima još mnogo toga. Uloga medija u cijeloj situaciji je neprocjenjiva, jer smo zbog njih saznavali sve informacije, te prelazili iz jedne faze pandemije u drugu.

Povjerenje u medije je najvažnije 

Zaključak svega je da je povjerenje u medije najvažnije. Bez njega čak i stabilna medijska industrija nije bitna, jer ljudi u to neće vjerovati, a novinarstvo bi trebalo biti antidota pandemiji dezinformacija. Na neki način, ove vanredne okolnosti predstavljaju ogroman test povjerenja u medije. Pandemija predstavlja egzistencijalnu prijetnju medijskoj industriji na globalnom nivou. Hitnost prijetnje jača i zahtjev za pouzdanim informacija, pružajući priliku medijima da isprave vlastite nedostatke. To bi mogao biti prostor za samokritiku i preusmjeravanje prakse i standarde koji će vremenom obnoviti povjerenje.

Foto: google.com
Da li odumire ženska solidarnost?
ЖЕНСКИ ЛИКОВИ У СРПСКОЈ КИНЕМАТОГРАФИЈИ

Your email address will not be published.