Banjalučki Borac – stvari koje možda niste znali o njemu

Sve dok Vrbas Banjalukom teče Borac, Borac, Borac živjeće. Na krilima ovih stihova banjalučki Borac našao se u srcima mnogih istinskih ljubitelja ovog kluba. Ljubav prema fudbalskom klubu Borac datira još od 4. jula 1926 godine.

Banjalučki Borac je osnovan od strane trgovačkih pomoćnika koji su se okupljali se u gostioni Putnik u Banjoj Luci po dogovoru iz sredine 1925. godine po čemu neki sugerišu da postoji dilema da li je klub osnovan 1925. ili 1926. godine. Zbog svoje duge istorije smatra se za jednog od najstarijih bosanskohercegovačkih klubova.

Ako se borite, ukoliko ćete se boriti za svoja radnička prava zašto da vam se klub ne zove Borac!

Riječi su ovo književnika, novinara i narodnog heroja Jugoslavije Veselina Masleše. Nakon ovih riječi klub dobija svoje prvo ime “Radnički sportski klub Borac”. Za prvog predsjednika RSK Borac imenovan je Rudolf Hiter dok je za potpredsjednika izabran Savo Novaković. U svojoj dugoj istoriji  Borac je imao i pauze zbog Drugog svjetskog rata te je 22. juna 1945. godine ponovno obnovljen. Tradicionalne boje banjalučana su crveno-plave. Borac svoje utakmice igra na Gradskom stadionu u Banjoj Luci.

Iako su u sezoni 2017/2018 zbog neisplaćenih dugovanja napustili elitni rang takmičenja i preselili u Prvu ligu Republike Srpske, Banja Luka je sa istim žarom voljela svoj Borac. Danas nakon povratka u Premijer ligu Bosne i Hercegovine, Borac se vratio tamo gdje mu je i mjesto, na sami vrh tabele sa samo bodom zaostatka za prvoplasiranim Sarajevom. Početak sezone nije obećavao. U prvoh 10. kola izabranici Branislava Krunića imali su samo 12 bodova. To kao da je razdrmalo banjalučki Borac koji je serijom od 9 utakmica bez poraza u potpunosti vratio u trku za titulom.

Više o tome pročitajte OVDJE

Nakon istorijskog dijela donosimo vam neke zanimljive činjenice koje možda niste znali o banjalučkom borcu :

Borče Sredojević  proslavio banjalučki borac

Naime Borče je  fudbaler banjalučkog borca koji je zaigrao na čuvenom stadionu Santijago Bernabe, na kojem svoje utakmice igra fudbalski klub Real Madrid. Nakon odličnih partija u Borcu karijeru nastavlja u Rijeci. 1998. godine prelazi u redove beogradskog Partizana odakle je realizovao svoj prvi inostrani transfer i zaigrao na Santiago Bernabeu za Deportivo la Korunju.

Stadion Bana Kujundžića 

Gradski stadion u Banja Luci nekada se zvao stadion Bana Kujundžića. Naime stadion je izgrađen kao domaći teren za ekipu “FK Krajišnik”. Tačan datum otvaranja stadiona bio je 5. septembar 1937. godine. Nakon ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije FK Krajišnik je nestao, a stadion je dobio sadašnji naziv i služi kao domaći teren banjalučana.

Prva utakmica pod reflektorima  

Bio je to 11. oktobar 1973. godine. Na svečanosti povodom prve utakmice pod svjetlom reflektora učestvovale su dvije selekcije Krajine i uz Borac reprezentacija Jugoslavije. Rezultat je naravno bio u drugom planu jer su svi uživali u umjetnim suncem koje je obasjalo Gradski stadion.

Banjalučki borac ugostio reprezentaciju Jugoslavije 

Povodom proslave 75.godina fudbalskog kluba Borac na Gradski stadion stigla je reprezentacija Jugoslavije. Bila je to srijeda 3. oktobar 2001. godine. Iako je rezultat bio u drugom planu, pred oko 20.000 gledalaca “Plavi” predvođeni Mijatovićem i Miloševićem trijumfovali su rezultatom 5:1. Selektor Jugoslavije bio je Dejan Savićević, dok je banjalučki Borac sa klupe predvodio Zoran Smileski.

Drugoligaš osvojio Kup Maršala Tita

Prvi i jedini klub koji je iz nižerazrednog ranga takmičenja uspio osvojiti kup bio je banjalučki Borac. Tog 11. maja 1998. godine na stadionu JNA u Beogradu savladana je Crvena Zvezda 0:1. U tom finalu pred oko 25.000 gledalaca Borac je bio veliki autsajder. Trenutak odluke kojeg svi banjalučani pamte desio se u 60. minuti. Amir Durgutović centrirao je sa desnog krila u šesnaesterac crveno-belih gdje se najbolje snašao Senad Lupić koji je glavom matirao golmana Stevana Stojanovića.

U 81. minuti iz veoma diskutabilne situacije sudija Blaže Zuber dosudio je najstrožiju kaznu u korist beogradjana. Na scenu stupa golman Borca Slobodan Karalić. Dragan Stojković “Piksi” pokušao je lobom po sredini gola takozvanom panenkom nadmudriti Karalića koji ostaje na sredini gola i brani penal.

Gol Senada Lupića i odbranjeni penal Slobodana Karalića zauvijek će ostati urezan u sjećanjima uvijek vjernom dvanaestom igraču Borca. Ništa manje se ne pamti i 12. maj te godine kada su pred oko 10.000 navijača u centru Banja Luke  ispred “Boske” dočekani igrači.

Ostaće i upamćena anegdota igrača Crvene Zvezde koji su priznali da su sve već pripremljene dresove za proslavu osvajanja kupa kao i slavljeničku tortu poklonili.

1992. godine banjalučki Borac uvršten među stotinu najuspješnijih evropskih klubova

Trofej Mitropa Kup kojeg su do tada osvajala velika evropska fudbalska imena poput Milana, Intera, Bolonje, Ferencvaroša i Fiorentine dodato je ime Borac Banja Luka. Te 1992.godine Borac je zahvaljujući plasmanu u domaćem prvenstvu stekao pravo nastupa na Mitropa kupu u Fođi. Ratnom stanju te 1992. godine opirao se sport. Pored Borca u Italiju su otputovali mađarski Vašutaš, austrijska Admira. U prvom polufinalu pred 15.000 navijača Borac je odmjerio snage sa domaćinom Fođom. Nakon 90 minuta rezultat je bio neriješen 2:2, tako da su penali odlučivali o finalsti. Sa 11. metara mirniji su bili banjalučani i sa 2:4.

Uslijedilo je finale sa mađarskim Vašutašem. Nakon 90. minuta rezultat je glasio 1:1, te je opet “bijeli kreč” odlučivao pobjednika i osvajača. Da se sreća prati hrabre pokazao je i konačni rezultat sa bijele tačke 3:5 za Borac.

Borac je naredno godine trebao biti domaćin Mitropa Kupa, međutim zbog ratnih dešavanja u našoj zemlji to nije bilo moguće.

Savladan Belgijski velikan

5.juna 1975. godine na Gradskom stadionu u Banjoj Luci u okviru 2.kola Kupa Pobjednika Kupova pred oko 15.000 gledalaca Borac je savladao Anderleht rezultatom 1:0. Nakon prvog kola u ovom takmičenju i ubjedljive pobjede nad ekipom Rumelanža iz Luksemburga, Borac je voljom žrijeba otisao put Belgije gdje se sastao sa Anderlehtom. Pred oko 30.000 domaćih navijača na stadionu Parc Astrida domaćin je nanijeo težak poraz banjalučanima od 3:0. Ruku na srce veliku prevagu je imao nedostatak međunarodnog iskustva kod Borčevih igrača. U uzvratu Borac nije uspio napraviti čudo i izbaciti belgijance ali je uspio ostaviti dobar utisak i pogotkom Ibrahimbegovića savladati belgijskog velikana sa 1:0.

Za utjehu ostaje činjenica da je Borac jedini tim u Evropi koji je porazio ekipu Anderlehta na njihovom putu do osvajanja ovog kupa.

FOTO: Mondo.ba