Top 5 problema samostalnog učenja i obrazovanja


Samostalno učenje i obrazovanje putem interneta imaju mnoge prednosti, koje mogu zvučati toliko savršeno da jednostavno očaraju neke ljude. “Hej, jesi znao da samostalno možeš naučiti programiranje i baviti se freelance-ingom i tako zarađivati za život?” – je rečenica koja se često može čuti u okruženju. “Freelance” je privlačna ideja jer garantuje ono što većina ljudi želi: dobro plaćen posao bez standardnog šefa, uz fleksibilno radno vrijeme.

Ipak, sarađujući sa velikim brojem organizacija i kompanija, uz konstantnu komunikaciju sa potencijalnim “slobodnim strelcima”, shvatio sam koji su potencijalni problemi. Ovdje iznosim 5 problema za koje smatram da svako treba pogledati prije nego se upusti u samostalno učenje u virtuelnom svijetu.

Problem 1: Dostupnost znanja nije isto što i sklonost ka profesiji

Digitalno doba sa sobom nosi eksponencijalni rast edukativnih materijala na internetu, bilo da se radi o amaterskim tutorijalima ili online kursevima međunarodno priznatih univerziteta i škola. Programiranje, dizajn, fotografija, strani jezici – samo su neke od vještina koje se mogu samostalno učiti putem interneta. Međutim, najčešća greška koja se dešava je da pojedinac podrazumijeva da su ove vještine neutralne u odnosu na njegove ambicije, sklonosti, motivaciju i karakter.

To jednostavno znači da činjenica da je nešto dostupno – na primjer, kursevi za učenje programiranja – ne znači da apsolutno svako može to da nauči u onom stepenu koji mu omogućava samostalni posao i osiguranu egzistenciju. Dakle, ne kažem da treba odustajati, ali treba biti svjestan da nije svako sposoban da u nekoliko mjeseci nauči da bude programer, dizajner ili stručnjak za strani jezik. Svako može naučiti nekoliko segmenata, ali za potpuno usavršavanje određene vještine i znanja je potrebna sklonost ka nekoj profesiji.

Na primjer, pojedinac želi postati programer tako što će učiti samostalno preko kurseva, dok istovremeno ne gaji nikakvu strast ili privrženost tehnologiji. Takav pojedinac će naučiti neke osnove programiranja, ali zbog suštinskog nerazumijevanja procesa ne može usavršiti vještinu.

Problem 2: Neformalno obrazovanje na pijadestalu

Drugi problem koji se često javlja je pretjerano zastupanje nadmoći neformalnog obrazovanja. Svakako, neformalno obrazovanje ima svoje prednosti, ali ih treba iskoristiti na pravi način. Svaka čast pojedincima koji su potpuno samostalno postali stručnjaci u nekoj oblasti, koristeći se isključivo internetom. Ali, velika većina neformalno obrazovanje koristi kao ulaznu kartu prema nekoj kompaniji ili organizaciji, nakon čega nastupa praktično ili teorijsko usavršavanje. Kao u slučaju formalnog obrazovanja, neformalno takođe ima svoje probleme i potrebno je stvari nazvati pravim imenom: postoje dobri i loši online kursevi. Većina online kurseva koji obećavaju sticanje znanja preko noći su ustvari najveće zablude, jer je nemoguće “postati stručnjak za njemački jezik za samo mjesec dana”.

Problem 3: Gomilanje formalnih okolnosti kao zamjena za vještinu

Formalne okolnosti su najčešće materijalne stvari koje pojedinac smatra neophodnim kako bi se krenuo ozbiljno baviti nekim poslom. Zamislimo ovu situaciju: Marko Marković želi postati programer, odluku je donio zbog toga što ima razvijenu strast prema tehnologiji, pa mu je djelovalo logično. Počinje raditi težak fizički posao kako bi obezbijedio početne resurse, za kupovinu računara i odgovarajućeg softvera. Međutim, Marko godinama radi fizički posao, jer smatra da mu je potreban računar posljednje generacije kako bi počeo učiti vještine programiranja. Prolaze 3 godine, Marko je kupio najsavremeniji računar u gradu, nakon čega sporadično počinje da uči o programiranju. Greška je učinjena na samom početku, jer da je postojala stvarna želja za učenjem, Marko bi skupio 10 puta manje novca za računar i krenuo sa učenjem dvije godine ranije.

Problem 4: Zabluda o besplatnom znanju

Gomilanje online kurseva i literature ne može poboljšati motivaciju nekoga ko nije spreman da samostalno uči. Radi se o varljivom efektu opšte dostupnosti besplatnog znanja, jer se kroz nekoliko klikova može pristupiti hiljadama kvalitetnih kurseva. Zašto kažemo da je ovaj efekat varljiv? Posmatrano iz ugla efikasnosti, bolje je potrošiti nekoliko stotina dolara na kvalitetan kurs i završiti ga u cjelosti, nego gomilati stotine besplatnih kurseva koje nikada ne započnemo.

Često imamo potrebu da skladištimo kurseve pod izgovorom “besplatno je, učiću kad budem imao vremena”, ali to vrijeme nikada ne dođe. Ovaj efekat možemo nazvati “narkotičkom disfunkcijom online učenja”, jer se kvantitet znanja o kojem imamo informaciju stavlja na važnije mjesto od zapravo savladanog stepena vještine. Što više kurseva je dostupno, to pojedinac više smatra da je “znanje o njima” sasvim dovoljno.

Problem 5: “Još samo ovaj kurs, onda sam spreman za traženje posla”

Na kraju, efekat odlaganja je zajednička osobina gotovo svih aktivnosti kod većine ljudi. Radi se o tome da smo vješti u traženju izgovora zašto nešto ne može da se završi na vrijeme. Kada pojedinac zaista gaji određeni stepen strasti i ambicije prema nekoj vještini, može se desiti da zaluta u drugu krajnost: on je savršeno savladao znanja i vještine, ali jednostavno smatra da to još nije dovoljno da se pokrene konkretan posao. Zato se najčešće savjetuje onima koji se bave ovakvim aktivnostima da od samog početka traže poslove koji će im omogućiti sticanje iskustva i stvarni dodir za poslom kojim se namjerava baviti. Nije važno da se odmah krene zarađivati, nego se mogu ponuditi usluge na Upworku ili sličnoj platformi, pa završiti određene zadatke besplatno za klijenta. To ne samo da će pomoći u održavanju kontinuiteta sa praksom, nego će stvoriti potencijalne klijente u budućnosti.

Pevaju i plešu u ritmu „Viva Mexico!“
Univerzitet u Banjoj Luci obilježio 43 godine rada