Strah od javnog nastupa – govor pred drugima nije pozorišna predstava


Izlaganje seminarskog rada ne treba  biti  nužno zlo  koje se mora preživjeti, već dragocjeno iskustvo u kome će svi naučiti nešto novo,  uključujući i onoga ko izlaže. Strah od javnog nastupa predstavlja normalnu reakciju na situaciju u kojoj se pojedinac izdvaja  iz grupe i izlaže svojevrsnoj  procjeni. Prirodno je da se tada osjeća ranjivo i nesigurno.

Bitno je razikovati stvarnu i doživljenu prijetnju neuspjeha. Psihologinja Doris Čuržik kao  najveći uzrok  straha od javnog nastupa izdvaja  nemogućnost predviđanja što će se dogoditi.„ Naglasak je na strahu od reakcija i procjene okoline. Ovaj se strah može razložiti na nekoliko aspekata: strah od osude i negativne procjene okoline, od toga da ćete pogriješiti i osramotiti se, da nećete biti dovoljno dobri. Pri tome je važno osvijestiti se kako u slučaju ovoga straha precjenjujete vjerojatnost i intenzitet pojave neželjenog ishoda, a podcjenjujete vlastite mogućnosti suočavanja sa situacijom.”

Ukoliko neko zaboravlja tekst ili ima osjećaj da ga niko sluša, misli da nije zanimljiv i da svi vide njegove nedostake , on se sočava  sa strahom. Rješenje za bar polovinu problema koji se javlaju prije izlaska “na scenu“ je dobra priprema. Međutim, pripremu ne treba miješati sa učenjem govora napamet. Mehaničko izgovaranje nečega što govornik ni sam ne razumijue osataviće loš utisak na publiku i udaljiti ga od početnog cilja. Ključ je u idejama, jer su riječi samo sredstvo za njihovo predstavljanje.Ne treba podcijeniti moć teza i bilješki , ali  njihova uloga  je da budu podsjetnik, a ne slijepi vodič. Ako postoji jasna ideja, riječi će doći spontano,

U želji da izbjegnu neuspjeh mnogi svoj govor  svedu na  dosadne prezentacije bez ličnog pečata. Ukoliko ne želite biti među njima, odaberite temu koju želite izlagati, unesite svoje osjećaje i govorite ono što zanima publiku. Javni nastup nije monolog, već razgovor u kojem je dobrodošlo  i učestvovanje publike. Zašto to ne iskoristiti za „razbijenje treme“.

Stock photo

Kako u svom radu „Strah od javnog nastupa „ navodi psihologinja  Smiljanja Cvjetković cilj nastupa nije prezentacija glumačkih sposobnosti, već davanje informacija. .“Slušaoci koji se nalaze ispred vas ne ocenjuju vaš scenski nastup, već su tu da bi od dobili informacije ili čuli ideje. Umesto da brinete o tome kako ćete izgledati pred drugima, usresredite se na to da koncizno izložite ideje zbog kojih ste tu.” . Ona takođe naglašava da suočeni sa publikom ljudi imaju osjećaj da svi samo njih posmataju, a zapravo je najčešće svako usredotočen na sebe i svoje misli i govor prati sa podjeljenom pažnjom.

Strah se je veći ukoliko je publika brojnija, a pojedinac nije  navikao   na javne nastupe i mikrofone. Ljudi vide javni nastup kao tačku koju trebaju izvesti bez greške, a nemogućnost predviđanja šta će se desiti dovodi do odbacivanja i same ideje o govoru pred publikom.

Kao najčešće uzroke straha Cvjetković navodi negativna iskustva iz prošlosti, iskustva drugih i nedostatak iskustva.  Njen savjet za prevazilaženje treme je sočavanje s njom. „Izložite se situacijama koje od vas zahtevaju da govorite pred drugima. Niste savršeni, i nikada nećete ni biti, ali tajna uspeha upravo i jeste u prihvatanju te činjenice. Što budete sigurniji u sebe, to će vaš strah od istupanja pred publikom biti manji.”

Značenje koji neki događaj ima sa svakog  pojedinca određuje on sam. Svaki javni nastup, pa tako i izlaganje seminarskog rada ili referata  je potrebno shvatiti kao  priliku za akademski rast koji će vam koristiti i u budućem poslovnom funkcioniranju. Na taj način ćete proniaći motivaciju za “skok u nepoznato” i prevazilaženje straha koji vas blokira kada trebate javno govoriti.

Korisni savjeti:

  • Pripremite se
  • Planirajte šta želite reći
  • Mislite pozitivno
  • Imate pravo na grešku
  • Fokusirajte se na ono što izlažete
  • Ne imitirajte druge, vi ste jedinstveni

Naslovne fotografije: edunova.com

Raspisan javni konkurs za sufinansiranje međunarodne razmjene studenata i akademskog osoblja
U deset koraka do motivacije za učenje