Koliko je “daruvaraca” među nama


Događaj koji se odigrao u susjednoj nam Hrvatskoj, bio je propraćen i od strane medija Republike Srpske. Sudbina žrtve nasilja postala je povod za proteste u Zadru koji su se u moru decembarskih protesta širom svijeta, nekako izvojili po cilju koji su uspijeli ostvariti, zadovoljiti pravdu.

Žrtva, od onog momenta kada to postane, etiketu nerijetko nosi do kraja života, ono traje znatno duže od zacijelivanja modrice ili rane. Međutim, za društvo i medije žrtva često ima drugačiju konotaciju, koja ubrzo izblijedi kada prestane biti središte medijske pažnje. Vraćajući se još jednom na proteste građana, gdje je između ostalog kritikovana funkcionalnost pravosudnog sistema, često se nameće pitanje koliko zapravo protesti utiču na promjene u društvu. Ovog puta, smatra većina, pravda je zadovoljena. Iako simbolična, ukazala je na problem epidemije nasilja i nedovoljne pravne zaštite, gdje je upravo prvi korak bila pojedinačna sudska odluka.

Nekolicina građana, složila se oko jednog naizgled svima jasnog i poznatog: nasilje nad ženom ozbiljan je problem i treba da bude strogo kažnjivo. Ako se ovako relativno malen broj stanovnika primorskog gradića slaže oko nečega za šta se čitava populacija bori, zašto se i ostali oglušavaju kada se isto dešava iza vrata komšija do kojih žive.

Foto: index.hr

Otečena i bolna lica najčešće su na informativnim brošurama prošarana nekakvim brojkama, koje se 25. novembra dijele na ulicama i trgovima. Da je ovakva vrsta ukazivanja na problem i preventivno sprečavanje toliko neučinkovita mogu samo da svjedoče brojke na istim papirima koje se iz godine u godinu množe, a godine borbe protiv polne diskriminacije kao da idu unazad, daleko u prošlost. Čekajući institucije da odreaguju i sude, ženi (majci, djevojci, supruzi, ćerki) presudile su nemilosrdne šake monstruma koji se ne stidi svojih postupaka. Istim takvima govorimo – Dobar dan. Zbog toga zakon kao zaštita nije dovoljan, te u ovakvoj borbi samo društvo može da odnese pobjedu.

Porodica kao privatna stvar – nešto je što sam najčešče čula u ovakvim situacijama, a žene u modricama čak češće viđala. U nekima od prospekata uz silne savjete i upute, najbrutalnija mi je bila “sakupljajte dokaze”. Zar je potrebno da u ovom momentu žena trpi nasilje da bi se dokazalo da je ono prisutno i da je društveni problem. Ja ne želim u medijima da ponovno gledam video pretučene djevojke u sarajevskom klubu, zadarskom kafiću ili u mom gradu.

Dokazivanje stabilnosti i moći žena kao jedan od načina izjednačavanja muškarca i žene koje isključuje nasilje u svakom pogledu pa i verbalno, zna da bude poprilično zamorno i naporno. Ali pobogu, drugih opcija ne preostaje, da još jednom žena ne poklekne i ne pokaže slabost, koju onaj jači lako osjeti i zloupotrijebi. A kako i neće pobogu kad mu je čak i plata veća i od plate zaposlene visoko obrazovane žene, čime se lako istom “daruvarcu” nahrani ego, te momentalno ojača, moć postane neizmjeriva a partnerstvo se zamijeni gazdovanjem.

Da je borba dugotrajna i teška složiće se svako, ali i uz medijsku podršku koja ni ovoga puta nije izostavljena, uvjerila nas je je da je ono najdjelotvornije kada se nažalost radi o konkretnim primjerima. Nasilnicima nije mjesto među nama, a oni i dalje uživaju sve društvene počasti čime opravdavaju nasilje kao sredstvo za postizanje cilja, i eto opet nas u praistorijskom dobu, gdje bi pesnicama odmjeravali dominaciju. Jedan od transparenata u Zadru glasio je: “Pravda za nju”, a ja kažem: “Pravda za sve žrtve nasilja!”

Foto: tehrantimes.com

Električne cigarete (ni)su štetne
Kad novinari utihnu