“JEZIK JE HRANITELJ NARODA…”


„Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i počitujemo, njim govorimo i pišemo, pročiščavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sajedinjavati, ne preliva se u drugi, ne propada.“(Vuk S.Karadžić)

jezik
Vuk Stefanović Karadžić – Reformator srpkog jezika

Kao posljedica kulturno-istorijskih odnosa na našim prostorima, u srpskom jeziku, kao i u svakom drugom, dolazi do (sve masovnije) upotrebe stranih riječi. U srpskom jeziku, porijeklo stranih riječi najčešće dolazi iz turskog, njemačkog, ruskog, engleskog, mađarskog, francuskog i grčkog jezika. Za neke riječi stranog porijekla ne postoji adekvatna zamjena u srpskom jeziku (npr.telefon), dok za neke postoji riječ koja u srpskom jeziku ima isto značenje (npr. avlija=dvorište), a mi se ipak sve češće odlučujemo za upotrebu stranih.

Svjedoci smo sve veće upotrebe tuđica, kako u svakodnevnom životu, tako i u nazivima ugostiteljskih objekata, kozmetičkih salona, poslovnih preduzeća i slično. Problem nastaje zbog masovnog potiskivanja izvornih riječi tuđicama i njihovom potpunom zadržavanju u okviru srpskog govornog područja, odnosno, diskursu srpskog jezika.

Ćirilici prijeti opasnost da postane arhaično pismo

O ćirilici, srpskom jeziku i o upotrebi stranih riječi kao glavnom problemu se raspravljalo još od Vukovog vremena, kada je on rekao da, ma sa kojeg jezika prevodili, u svom jeziku moramo imati adekvatnu masu kojom ćemo sebi protumačiti strane riječi i izraze ili veće jezičke cjeline. Njegoš je dao neizmjeran doprinos pobjedi reforme Vukovog pisma i Vukovog književnog jezika. Vuk je, u stvari, govorio o „pametnom prevođenju“, odnosno, potrebi da imamo što tačniji prevod na jezik kojim mislimo i govorimo. Ali, čini se da se ova rasprava danas ne vodi na dostojan način. Zanemaruje se činjenica da je engleski jezik instaliran u tehnologiju kojom ne mogu da ovladaju „mali narodi“.

Ćirilica neće nestati u potpunosti, ali joj prijeti opasnost da će postati arhaično pismo, smatra poznati lingvista i akademik Ivan Klajn komentarišući posljednje istraživanje koje je pokazalo da 47% stanovnika Srbije piše latinicom u odnosu na 36% onih koji koriste ćirilicu.

Engleske riječi uslovljavaju upotrebu latinice

Posljednja istraživanja pokazuju da učenici u srednjim školama danas više koriste latinično pismo. Ono je potrebno za određene predmete u školama: engleski jezik, latinski  jezik, njemački jezik, kao i za matematičke i hemijske formule. Još važnije za savremeno doba, koristi se u radu na računarima, a većina računarskih programa prepoznaje samo latinično pismo prilikom funkcionisanja. Klajn naglašava da se na privatnu upotrebu pisma ne može uticati, ali ako se ovakav trend nastavi, ćirilica će postati arhaično pismo.

Najezda engleskog jezika na srpskom govornom području ostavlja ogromne posljedice. Ionako podijeljeno društvo biva još dublje podijeljeno jazom u znanju, koji nastaje kao posljedica masovne upotrebe stranih izraza u štampanim medijima, a pogtovo u internet novinarstvu koje je prisvojilo neke strane izrazre (npr. advertajzing-reklamiranje, aplikacija-zahtjev, balans-ravnoteža, konsalting-savjetovanje, mejkap-šminka, miks-mješavina, i sl.). Savremena tehnologija, modernizacija, te globalizacija nam sve više nameću korišćenje strane terminologije, a budući da je globalno društvo sklono promjenama, ona veoma lako nalazi svoje mjesto u našem jeziku, te nažalost vrlo često potiskuje svoje sinonime u srpskom jeziku.

Ako izgubimo jezik, izgubićemo sebe

Ljudi sve češće povećanu upotrebu stranih riječi opravdavaju mišlju da je srpski jezik zastarjeli jezik koji nema savremeni karakter, a sve to kao posljedica nametanja modernih standarda i načina života od strane Zapad kao civilizacije. Govornici srpskog jezika trebalo bi da čuvaju duh tradicije i kulture koji njihovi preci njeguju kroz istoriju. Postoji veliki strah, nažalost opravdan, da će ukoliko ovakav trend i dalje bude aktuelan, doći do nestajanja srpskog jezika zajedno sa srpskim narodom.

Iako današnje društvo postaje sve više sposobno za razumijevanje stranih jezika, razvija se pod uticajem tehnopolije i modernizacije, neophodno je da koristimo naše riječi i da tako čuvamo našu kulturu. Bez ikakve dileme, postoje hiljade domaćih riječi koje bi voljele da se nađu u funkciji naziva, ali i u svakodnevnom govoru i da na taj način svojom autohtonošću povezuju jedan narod, čuvaju jednu kulturnu tradiciju, i šalju važnu poruku: najvrednije je ono što jedan narod čini homogenim, a to je jezik.

Zemljotresi u BiH: SVE ŠTO TREBA DA ZNAMO
Broj migranata u BiH se mijenja iz dana u dan