Internet kao sveprisutni fenomen u životu ljudi


Ljudi su inače jako oprezni kada govore o svojim privatnim životima, ali kada odu na internet mnogo su otvoreniji” Paulo Coleho

Internet

Da li je savremeni čovjek nepotpuni pojedinac ukoliko nije povezan na internet? Ključni činilac naših života nije živo biće, osjećanje, želja ili nešto više. Glavna karika koja nas kontorliše jeste mašina. Nekada u prošlosti čovjek je kontrolisao rad pogona, a danas je postao njegov sastavni dio. Granica između realnosti i mašte je polako izbrisana. Provlačeći kroz filtere naš stvarni život, mi konstruišemo nešto što se odigralo samo u našim glavama. Privatnost više nije u ličnom vlasništvu, ona je u vlasništvu interneta. Naši životi postaju etikete koje smo dužni izložiti našoj publici. Postali smo robovi lajkova koji svakodnevno hrane našego. Jedan mahinalni lajk postao je mjer naših vrijednosti. Umjesto da postane naš prozor u svijet, internet je postao kavez unutar koga živimo. Taj kavez je sličan onom u zološkom vrtu, gdje publika povremeno dođe da nas gleda.

Ukoliko se nije podijelilo na internetu, nije se ni desilo!

Svaka konekcija na internet je postala dnevna inekcija koju svakodnevno moramo primiti. Sve što se dogodi van ekrana nije se ni desilo ukoliko se ne unese u njega. Čistotu trenutka, iskrenu sreću i nezaboravne momente stavljamo u ramove koje ocjenjuju nepoznati pratioci. Lažiramo sopstvene živote u potrazi za pažnjom neidentifikovanih ljudi. Spremni smo se ponuditi na pladnju kao proizvod koji će neko kupiti.  Ljudi su postali roba. Njima se trguje putem klikova. Mnoštvo društvenih mreža postali su onlajn parkovi unutar kojih se igramo sopstvenim životima.

Nismo ni svjesni da informacije poput onih gdje živimo, šta radimo, koji je broj našeg telefona, mogu biti zloupotrebljene. Zaboravljamo da su Facebook, Twitter, Instagram…javne platforme. Zahtjeve za prijateljstvo prihvatao kao da kupujemo mačka u zavezanoj vreći. Ne znamo ni ko su nam prijatelji, prihvatamo ih samo kako bismo povećali njihovu brojnost. Uopšte se ne pitamo ko je sa druge strane. Da li je to ispravan identitet osobe? Svi smo mi zapravo proizvodi u rafama na internetu, koji imaju za cilj da privuku nečiju pažnju.

A kada je kraj internetu?

Pored neophodne opreme za jednu bebu ide i neizostavni instrument-telefon. Od trenutka kada dođu na svijet, djeca su pod budnim objektivnom roditelja. Prva slika sa ultrazvuka, prvi zubić, prvi koraci koje načine isprate svi sa kojima smo povezani. Ti neprocjenjivi trenuci ne ostaju kao uspomene u našem domu. Svi ni ulaze na traku koju od početka do kraja pregledavaju stranci. Od djece stvaramo lutke koje sređujemo po standardima koje nam nalaže internet.  Porodični album je postao elektronski proizvod kome se svi moraju diviti.

Ako ne postavite sliku djeteta na društvenu mrežu, dođe socijalna radnica i oduzme vam dijete…

Internet je zapravo postao bedem između onoga ko smo i onoga šta želimo postati. Nema više iskrenih prijatelja. Danas se prijatelji drugačije nazivaju:pratioci, obožavaoci, lajkeri i komentatori. Termin “bliski prijatelj” na fejsbuku i instagramu nije neko kome bezuslovno vjerujete. Bliski prijatelj instagrama je najažurniji pratilac vašeg objavljivanja. Kada pričamo oči u oči sa nekim, mnogo je teže da mu se otvorimo i pokažemo pravog sebe. Neophodno je dosta vremena da se pred nekih ogolimo do najsitnijih detalja o našem životu. Međutim kada četujete na internetu, onda je to nešto sasvim drugo. Smatramo da će poruka proći obradu i da će osoba sa druge strane ekrana vidjeti ono što mi želimo. Upravo se u mnogim situacijama stvara suprotan rezultat. Neko sa kim se dopisujete ne vidi vaše ekspresije, mimiku, ne čuje vaš ton i može vas u potpunosti drugačije shvatiti.

Kvantitet ili kvalitet?

Jedno istraživanje koje je proveo časopis Consumer Reports pokazuje da mnogi korisnici društvenih mreža previše toga otkrivaju na svom profilu te se tako izlažu opasnosti da im neko provali u stan, ukrade identitet ili ih počne uhoditi i proganjati. Npr. 15% korisnika je napisalo gdje se trenutno nalaze ili gdje misle otputovati, 34% njih navelo je svoj datum rođenja, a 21% onih koji imaju djecu otkrilo je na mreži njihova imena i uz to i objavilo njihove fotografije.

Danas je kvantitet nadvladao kvalitet. Čovjek uživa socijalnu pripadnost kroz broj prijatelja na društvenoj mreži. Bez obzira što ne razgovarate sa prvim komšijom, za vas je uspjeh što vam je 50% prijatelja na fejsu stranci. Nije ni problem ako kafu pijete sami, jer nemate s kim, bitno je koliko je lajkova zaradila vaša slika kafe. Postajemo kopije drugih. Počinjemo da ličimo na uređene slike savršenih modela koji su predmet naše pažnje. Modifikujemo sopstvene stavove po onome što nam plasiranju drugi kao ispravno.

Ja bez interneta živjeti ne mogu!

Internet

Koliko ste samo puta čuli da neko kaže- Nemam interneta, ubiću se! Kako ja danas da ne uđem na instagram? Moj život nema smisla bez fejsa! Da li ste se zapitali ikada da li ste postali ovisnici o internetu? Savremeni čovjek je postao marioneta koja svakodnevno tipka po tastaturi u potrazi za novom zanimacijom. Prestajemo da otkrivamo nove stvari pomoću knjiga, razgovorom, šetnjom u prirodi. Prestajemo da istražujemo kroz jedan produktivan način. Želimo sve i odmah! Dozvolili smo da nam dan pokvari status nepoznate osobe kojoj se nešto nije svidjelo na nama. A da li se vama sviđaju svi?

A da li postoji i druga strana?

Ukoliko pravilno napravimo balans, nije nužno da nam prozor u svijet postane onaj kavez. Uloga intreneta jeste da nam posluži kao olakšica. Fenomen koji nudi nepresušan izvor informacija nam može pomoći svaki dan. Putem njega možemo ostvariti vezu sa istomišljenicima, dalekim prijateljima, neistraženim sferama. Kroz internet možemo nadograđivate sebe i edukovati druge.

Internet ima i svoje lice i naličje i zavisi od toga šta ćemo mi izabrati.

Autorke: Jelena Stojišić i Marija Milanović

Zemljotresi u BiH: SVE ŠTO TREBA DA ZNAMO
Rim: Vječni grad od monumentalne vrijednosti