Hayden Christensen u filmu Lažljivi Glass


Lažljivi Glass (2001), Film Billy Reya, zasnovan je na članku Buzza Bissingera, koji je pisao za ,,Vanity Fair’’ magazin. Billy Rey je napravio izvrstan film, sa odličnim glumcima i još boljom glumom. Posebno se ističe glumac Hayden Christensen, koji se proslavio u ,,Star Wars’’ filmovima.

Hayden Christensen u ulozi Stephena Glassa
FOTO: whatculture.com

O filmu

Režiser filma, Billy Ray, uvodi nas u istinitu priču o mladom novinaru. On je bio zaposlen u ,,The New Republic’’ magazinu, temeljnom glasilu američke političke ekonomije. Riječ je o magazinu kojeg su čitali veoma ugledni ljudi iz svijeta politike i biznisa, a posebno zaposlenici Bijele kuće.

Radnja se vrti oko mladog novinara, Stephena Glassa (Hayden Christensen). On je u to vrijeme bio jedan od najmlađih novinara zaposlenih u ,,The New Republic’’ magazinu. Samim tim je bio vrlo gladan uspjeha i slave. Veoma je bio popularan među ostalim novinarima, prvenstveno zbog svoga šarma i smisla za humor. Vrlo često bi na jutarnjim sastancima znao jako dobro da nasmije ostale novinare svojim šalama, ali i prepričavanjima šta mu se dešavalo kada bi istraživao neku temu i na koji način je došao do informacija. Sve te priče bi jako dobro prolazile kod njegovih saradnika, ali i kod njegovog urednika Michaela Kellyja (Hank Azaria).

Michael Kelly je bio izvrstan urednik i svi novinari su ga voljeli, ne samo što ih je štitio od napada javnosti, nego i pred veoma nezgodnim glavnim urednikom, zbog čega će mu ovaj kasnije uručiti otkaz. Njega će na mjestu urednika zamijeniti Glassov kolega Chuck Lane (Peter Sarsgaard), što će imati veoma loš uticaj na redakciju. Svi su bili uvjereni da je došlo do neke namještaljke u kojoj se gradilo mjesto za Chucka Lanea, tako da niko nije bio oduševljen kako su se stvari odvijale u to vrijeme. Čak se i sam Chuck Lane osjećao nespremno da preuzme funkciju urednika, koju uopšte nije očekivao, te nije bio siguran da li to uopšte može. Ova situacija je posebno pogodila Stephena Glassa, a kasnije će se ispostaviti i sa razlogom.

Raskrinkavanje Glassa

Kada je Chuck Lane došao na mjesto urednika, Stephen Glass (Hayden Christensen) je napisao članak o jednom mladom hakeru koji je preplašio korporacije napadima na njihove računare, a zatim im prodao svoju stručnost kako bi obarao druge hakere. Taj tip je, u Glassovoj priči, bio toliko uspješan, da je imao i svog menadžera. Ova priča je zainteresovala novinara magazina ,,Forbes’’, Adama Penenberga (Steve Zahn), kojeg je urednik napao iz razloga što ovaj nije napisao članak o tome. Istraživajući na internetu, Adam Penenberg nije mogao naći nikakve podatke vezane za ovu priču, pa je postao sumnjičav u istinitost Glassovog članka. Kada je pozvao urednika Chucka Lanea i objasnio mu o čemu se radi, i ovaj se počeo pitati da li je moguće da je to Glass uradio. Ispostavilo se da to nije jedini članak kojeg je napisao izmišljajuće stvari i situacije, već da je većinu članaka napisao na taj način.

Režiser je na veoma slikovit način dočarao gledaocima lik i djelo Stephena Glassa (Hayden Christensen). U početnim scenama se dobija osjećaj kao da je on neko na koga se treba ugledati. Kako film odmiče, polako saznajemo da tu ipak nešto nije u redu. Svaki put kada bi nešto pogriješio, pitao bi ljude: ,,Da li si ljut na mene?’’, praveći grimase na licu kao da je žrtva nečega. Uvijek je nalazio način kako da osobe pridobija na svoju stranu. To je pokazao i po tome što je od Chucka Lanea izgradio neprijatelja svih novinara u redakciji.

Urednici

Peter Sarsgaard takođe odlično glumi urednika Chucka Lanea, koji nije siguran da li to može biti. Suočen sa raznoraznim negativnostima od strane njegovih saradnika, on ipak ostaje staložen i sa jasnim ciljem: da pokuša razotkriti Stephena Glassa. Takođe, u trenucima kada razgovara sa urednikom magazina ,,Forbes’’, on pokušava da zaštiti Stephena Glassa, dok i on sam ne bude siguran da je ovaj lažirao tekstove. Time jasno stavlja do znanja da urednik prvo treba biti siguran u sebe i da, ako treba, on mora prvi da presudi novinaru koji je pogriješio.

Henk Azaria tumači urednika Michaela Kellyja koji je uvijek spreman da pomogne ,,svojim’’ novinarima i da stane na njihovu stranu. Po mnogima, takav urednik se sreće samo jednom u životu. To treba iskoristiti, jer on daje slobodu novinarima da pišu na način kako oni misle da treba. Nažalost, on je bio previše dobar prema svima. Na kraju se ispostavilo da je to Stephen Glass (Hayden Christensen) najbrutalnije iskoristio. To jasno govori o tome da bi urednik trebao da štiti novinare od napada javnosti ili od napada unutar medijske kuće. Takođe, ipak treba postojati jasna distanca između urednika i novinara.

Stanje unutar redakcije

Unutar redakcije se može primjetiti da ne postoji kritičko razmišljanje. Takođe, svi su se mnogi vodili emocijama, a ne razumom. To se vidi u situaciji kada su svi, nepromišljeno, stali na stranu Stephena Glassa (Hayden Christensen). Iako je sve govorilo da je upravo on jedini krivac unutar kolektiva. S druge strane, ,,Forbesov’’ novinar Adam Penenberg i njegov urednik na sve načine pokušavaju razotkriti Stephena. Njihov zadatak jeste da, pored Stephena Glassa, pokušaju srušiti imidž ,,The New Republic’’ magazina. Ovaj film na jako dobar način oslikava dinamičnost novinarstva. Pokazuje da, ako malo zažmirite, to neko može na najbrutalniji način iskoristiti.

Misleći da će tako brže doći na vrh, mladi novinar je izmišljao priče, navodio lažne izvore i citate. Na kraju se ispostavilo da ipak nije dobro promislio, što ga je koštalo novinarske karijere.

Ako želite da pročitate još neke zaniljive filmske recenzije, posjetite link.

FOTO: theguardian.com

Aleksandar Tijanić - najoštrije srpsko pero
"JEZIK JE HRANITELJ NARODA..."