Loading...
Vježbe

Godišnjica smrti Milutina Bojića

Na današnji dan prije 100 godina preminuo je jedan od najčuvenijih srpskih pjesnika. Mladić od čijih nam stihova i danas zastaje knedla u grlu- Milutin Bojić. 

facebook

Milutin Bojić je bio učesnik Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine. kao i Prvog svjetskog rata. Autor je drame “Uroševa ženidba”, zbirke pjesama”Pesme bola i ponosa”. Iz ove zbirke je i pjesma “Plava grobnica”, posvećena stradanju srpskih ratnika.

Slavni Beograđanin pohađao je osnovnu školu “Vuk Karadžić” u centru prestonice, koja se u njegovo doba zvala “Palilulska škola”.Prvu pesmu je objavio sa 18 godina , pred upis na Filozofski fakultet. Talentovani mladi pisac brzo je stekao veliki ugled što svojom zrelošću i literarnim radovima, saradnjom sa Grolom i Skerlićem, ali i poznavanjem stranih jezika, proučavanjem filozofije, psihologije, pozorišne umetnosti. Njegovo školovanje prekinuli su Balkanski ratovi.

Poznato je da naši prostori nisu imali mnogo mira, te je uskoro počeo i Veliki rat. Bojić se pridružio srpskoj vojsci. Nalazio se u sastavu telegrafske jedinice, a pri dolasku na Krf jedno vijeme proveo u Obaveštajnoj službi Vrhovne komande.Na putu ka Solunu, Bojić se razbolio, kao i mnogi Srbi koji su gladni, bosi i smrznuti tumarali Balkanom. Srpska kuća na Krfu čuva Bojićevo pismo koje je pisao djevojci Radmili u Beograd:

Teško sam oboleo. Svet oko mene ne zna da moram u postelju. Ustaću, sutra, samo zato da nađem nekoga kome ću dati ovo pismo. I duša mi je bolesna. I ponos. Umorni su kao i telo. Da… ja dobro vidim svoj kraj. Nema mi života, možda, još ni godinu dana. Ništa me više ne veseli. Čini mi se da nikad neću videti svoju zemlju. Ni tebe. Ostaću ovde, daleko od svega. Pokopan ispod čempresa. Zaboravljen od svih kao ovi mučenici koje savezničkim lađama, mrtve, predaju pučini i morskoj dubini… Molim te, ne piši i ne govori nikom o ovome. Grlim te, grlim, draga, mada mi smrt kuca na vratima.

Milutin Bojić mučio se godinu i po dana. Liječio se i u Nici. a kada je povjerovao da se izliječio, tražio je da ga vrate u Solun. znajući da vojska sprema proboj fronta.Zelio je da bude dio te bitke. Nažalost, nesrećni mladić bije dočekao preoboj Solunskog fronta. Zbog tuberkuloze i zapaljenja pluća smješten je u Vojnu bolnicu u Solunu. Preminuo je u novembru 1917, sa samo 25 godina. Sahranjen je pored ratnih drugova na Zejtinliku, njegovi posmrtni ostaci prenijeti su u Beograd krajem ljeta 1922.godine, u porodičnu grobnicu na Novom groblju.

Izvor: Sanja Šetka

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Izdvajamo
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial