Na danasnji dan 1813. godine, u Njegusima, rodjen je vladika Petar II Petrovic Njegos, kao drugi sin Tome Markova Petrovica, najmladjeg brata vladike Petra I Ivane Prorokovic. Na krstenju je dobio ime Radivoje pod kojim je u narodu bio poznat kasnije kao vladika Rade.
Po zavladicenju, potpisivao se samo svojim kaludjerskim imenom- Petar i prezimenom- Petrovic. Medjutim, u narodu nije bio poznat kao vladika Petar nego upravo kao vladika Rade. Vladikom Petrom narod je nazivao jedino njegovog strica, Petra I Petrovica Njegosa.

Njegos kao vladar
Poslije striceve smrti, 1831. Njegos se zakaludjerio vrlo mlad i primio vlast nad Crnom Gorom. Petar I je u testamentu odredio Rada kao svog nasljednika. Njegoš je bio i vjerski i svetovni poglavar srpskog naroda u Crnoj Gori, u kojoj je bila jaka nacionalna svijest i patrijarhalni moral, ali u kojoj je vladala domaća anarhija, plemenska surevnjivost i krvna osveta. Kad je došao na vlast, on je odmah počeo da uvodi red i modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve, uzimao postupno svu vlast u svoje ruke i uveo porez. Godine 1833. putovao je u Sankt Peterburg, gdje je zavladičen.
NJegoš kao svetitelj
Mitropolija crnogorsko-primorska 19. maj je ustanovila kao datum praznovanja NJegoša kao svetitelja. Na svojoj prvoj ikoni, koja je 19. maja 2013. unijeta u Cetinjski manastir, NJegoš je predstavljen u arhijerejskim odeždama. U desnoj ruci on drži lovćensku crkvu Svetog Petra Cetinjskog, a u lijevoj svitak sa stihovima iz „Luče mikrokozma“. Stihovi na prvoj ikoni NJegoša posvećeni su vaskrsnuću Hrista, a nalaze se na samom kraju „Luče“.
Književni rad
Njegoš je, u vrijeme neprekidnih bojeva s Turcima, zaneseno volio narodne pjesme, skupljao ih i sam stvarao nove. Pored pjesama u pomenutim zbirkama, štampao je kasnije i dva kraća spjeva u istom duhu: „Kula Đurišića“ i „Čardak Aleksića“.
Godine 1854. je objavljena „Slobodijada“, epski spjev u deset pjevanja, u kome se slave crnogorske pobjede nad Turcima i Francuzima.
Vuk Karadžić je smatrao da je i druge pjesme o novim bojevima crnogorskim ispjevao upravo NJegoš. On je radio i na prikupljanju narodnih pjesama i izdao ih u zbirci ,,Ogledalo srpsko“.
Vladika se u proljeće 1850. razbolio od grudne bolesti kojoj je uzalud tražio lijeka u Italiji, i od koje je i preminuo 10. oktobra 1851. na Cetinju.
Izvor: iskra.co