Epidemija nasilja nad životinjama


U oktobru 2018. godine, kako prenose Nezavisne, na Manjači je upucan pas. Brigu o njemu preuzelo je Udruženje za zaštitu životinja “Kerber”, te se nakon duže borbe, pas u potpunosti oporavio. Vlasnik psa nije pronađen, a za ovaj zločin, kao i za mnoge slične njemu, niko do danas nije odgovarao.

Izvor: banjaluka.com

Zakonski okvir postoji

Nanošenje povreda životinjama, napuštanje životinja, izbjegavanje obaveze mikročipovanja kao i nelegalna prodaja kućnih ljubimaca, prema Zakonu o dobrobiti  životinja, su krivična djela. U zavisnosti od težine učinjenog djela, Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja predviđa novčane kazne, dok Krivični zakon predviđa i kazne zatvorom. U Republici Srpskoj navčane kazne se kreću u rasponu od 100 KM do 12.000 KM, dok na nivou BiH one iznose od 30 KM do 10.000 KM. Iako zakonski okvir postoji, teško ga je ispoštovati jer je skoro nemoguće identifikovati vlasnika koji je napustio psa, iz razloga što se životinje rijetko čipujuU Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena baza podataka mikročipovanih životinja, što dodatno otežava situaciju. Sa druge strane,  u većini slučajeva je teško i dokazati ko je zlostavljao životinju.

Nasilje učestala pojava

Osnivač udruženja Kerber” koje se već deset godina bavi zaštitom i udomljavanjem životinja, Goran Milojević, kaže da ponekad mora obići sve ambulante kako bi pronašao vlasnika mikročipovane životinje. On trenutno brine o devet pasa i kaže da se svakodnevno susreće sa nasiljem nad životinjama.

Svi psi koji su kod nas su bili bolesni, slomljeni ili ranjavani. Najčešće su to žrtve trovanja, pucanja iz vatrenog oružja, kao i drugih psihičkih i fizičkih zlostavljanja. Česte su povrede i od udara auta.

Psi zahtjevaju svakodnevnu brigu, koju im pruža Goran, ponekad uz pomoć volontera. Imamo i Facebook stranicu, na kojoj svakodnevno objavljujemo aktivnosti udruženja, kao i fotografije pasa.

U protekloj godinu udomili su 13 pasa. Proces udomljavanja je relativno dug a obavezno je i potpisivanje ugovora o udomljavanju ukoliko određena osoba zadovolji uslove za to.

Da nasilje nad životinjama postaje sve ozbiljniji problem, potvrđuju i volonteri udruženja Šapa u srcu”.

Svakodnevno se susrećemo sa nasiljem nad životinjama. Od ubijanja, vezivanja na lanac, ostavljanja životinja na ulici, bez hrane i vode, bacanja živih štenaca i mačića po kontejnerima, deponijama, šumama… Ono što nas najviše zabrinjava je činjenica da građani zatvaraju oči pred nasiljem.

Kao glavni uzrok ovog problema navode nesprovođene postojećeg zakona, neadekvatnu reakciju nadležnih,  izricanje blagih kazni ili potpuno odsustvo kažnjavanja zlostavljanja i ubijanja životinja.

Jedina prava opcija u zaštiti prava zivotinja bila bi sistemska rješenja. Međutim, za njih ne postoje ni sluh ni volja nadležnih bez obzira na postojanje zakona, koji je vrlo human, napredan, lako sprovodiv, lako kontrolisan… Odsustvo volje, kompletna nezainteresovanost, te sama neupućenost su naša surova realnost. Mi kao volonteri smo jedini koji se pridržavamo zakona i na sve moguće načine pokušavamo uticati na one koji bi ga trebali sprovoditi. Bezuspješno. Teško se boriti sa vjetrenjačama.

 

Koncept “Pet prava” (‘Five Freedoms’) formiran od strane FAWC-a (Farm Animal Welfare Council), 1979. godine, koji se odnosi na dobrobit svih životinja

Zaštitnici životinja u Banjaluci: neshvaćeni i maltretirani

Tamara Bogunović živi u Banjaluci i bavi se spasavanjem i udomljavanjem životinja. Njena pomoć napuštenim životinjama se ogleda u ostavljanju hrane i vode na mjestima na kojima se okupljaju, ali i u pronalaženju smještaja. Kaže da se često susreće sa povrijeđenim životinjama, ali i sa ljudima koji ne žele da im ukažu pomoć.

Jednom sam sklonila psa kojeg je udario auto i pored kojeg su svi samo prolazili, ne želeći da mu ukažu pomoć.  Pozvala sam Gorana Milojevića koji se pobrinuo za njega jer nisam imala auto da ga ja odvezem veterinaru. Ono što najviše zabrinjava je činjenica da ljudi često namjerno nanose bol životinjama, što smo ove protekle godine mogli vidjeti u mnogim medijima. Sijeku im uši i repove, objese ih, gađaju petardama i slično. Šta je konkretno uzrok tome – ne znam, ali mislim da je situacija i više nego zabrinjavajuća.

Banjaluka postaje pozornica nasilja nad životinjama, a istom nasilju su izloženi i oni koji ih nastoje zaštititi.  Iz namjere da pomogne napadnutim životinjama, Tamara je i sama bila napadnuta.

U suštini, naš narod nije empatičan prema životinjama na ulici, smeta im kada ja iznesem deku i hranu ispred zgrade ako vidim nekog psa. U roku od nekoliko sati, toga više ne bude na mjestu na kojem sam ostavila. Bilo je i situacija kada se po gradu postave kartonske kućice  za napuštene životinje koje preko noći neko skloni. Kome mogu smetati takve kućice i zašto?  Susretala sam se sa ljudima koji me i ismijavaju kada stanem i nahranim psa. Imala sam i fizički sukob kada je grupa momaka gađala pse kamenjem kod Pravnog fakulteta. Suprostavila sam im se i na kraju uspjela da ih spriječim da se i dalje iživljavaju nad psima, a oni su čak i na mene nasrnuli.

Okrutnost prema životinjama – opasan trend

Diplomirani psiholog, Anja Lale, kaže da nije svaki nasilni čin prema životinji znak da je neko poremećen, te da u obzir treba uzeti okolnosti i faktore poput starosne dobi, nivoa intelektualne sposobnosti počinitelja, učestalost i stepen nasilja. Međutim, dodaje  da nedostatak empatije prema životinjama može biti znak psihopatologije i da je ovaj simptom prisutan kao dijagnostički kriterij pri obradi određenih psihijatrijskih poremećaja, što nam potvrđuju i brojne studije koje govore da se često u zločinačkim profilima nalazi navod o okrutnosti prema životinjama.

Kada je u pitanju poremećaj ličnosti, sa stanovišta psihijatrije i forenzičke psihologije, sklonost ka zlostavljanju, mučenju i ubijanju životinja je jedan od najznačajnih simptoma psihopatije – sociopatije. Psihopate ili sociopate su osobe bez savjesti koje uživaju u zlostavljanju životinja i ljudi. Oni nisu u stanju da razumiju patnju drugog, pa ni životinje, ne vide u takvom ponašanju ništa loše, često se pravdajući i dajući ‘dobar razlog’ za zlostavljanje.  Zlostavljanje životinja obično prethodi zlostavljanu ljudi, na taj način psihopate – sociopate žele da pokažu svoju nadmoć nad drugim živim bićem i da zadovolje svoje sadističke fantazije. Neki od najpoznatijih serijskih ubica su najčešće u mladosti zlostavljali životinje.  Dakle, ako imamo podatak da je osoba u djetinjstvu zlostavljala životinje, ali i ako su ispunjeni drugi potrebni kriteriji, može se sumnjati na ovaj poremećaj.

Da li je obaveza građana da prijave zlostavljanje životinja?

U Zakonu o dobrobiti životinja je navedeno da je dužnost svakog građanina Republike Srpske da spriječi i prijavi ministarstvu nadležnom za poslove veterinarstva ili ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove, sve oblike zlostavljanja životinja i ugrožavanja njihovog života, zdravlja i dobrobiti. Zlostavljanje i ubistvo životinje građani trebaju prijaviti MUP-u Republike Srpske kao i Republičkoj veterinarskoj inspekciji.

Izvori: Prijatelji životinja, Zakon o  dobrobiti životinja

Foto: 123rf.com

Dvostruka opasnost na kružnim prelazima
Kako reći ne uslugama Toplane?