Loading...
Vježbe

Da li smo robovi propagande na “malim ekranima”?

Čini se da nijedan drugi oblik umjetnosti nije u stanju da u tolikoj mjeri zavede i savlada individualno iskustvo, bez obzira na pol, starost, nacionalnu i kulturnu pripadnost, kao što je to slučaj sa filmom kao umjetničkim izrazom. Film je postao sastavni dio naše kulture u kome se, kao u ogledalu, gotovo svakodnevno reflektujemo. On gotovo da postaje svakodnevni dio našeg kulturnog bivstvovanja.

Dugometražni filmovi su postali neizostavni dio savremenog društva i veoma su uspješni u širenju propagande. Na primer, mnogi proizvođači automobila ili mobilnih telefona koriste filmsku industriju kako bi poboljšali prodaju svojih proizvoda.

Jednostavno, filmovi imaju uticaja na psihologiju gledalaca, jer oni budno prate glavne likove i njihov način ponašanja i oblačenja, pa shodno tome, često to podsvesno usvoje kao sopstveni stil života. Takođe, pomažu i u sticanju novih saznanja o različitim svjetskim kulturama, društveno-političkim događajima, stvaranju svijesti o nekim bolestima, pa čak i tabuima.

Foto: theeventchronicle.com

Osnova američkog filma su realizam i naracija. Producenti se realizmom trude da film ostane u podsvijesti gledalaca, a naracija služi da se poruka radnje što lakše “proguta”. Cilj jeste da se gledaocima  pruži  bijeg od sopstvenih poteškoća u filmsku realnost koja je svakako privlačnija. Prepreke filmskih junaka, iako na prvi pogled djeluju nepromostivo, ipak su samo mačiji kašalj– akcenat je gotovo uvek na postizanju cilja, kakav god on bio. Završni čin koji cjelokupnom djelu daje zaraznu notu jeste da na platnu pokažete nekog ko ne samo što zna da uvjerljivo odglumi emociju, već i prija očima.

Neminovan je zaključak da Holivud ugrožava domaću  kulturu, njegujući ideale kapitalizma i potrošnje koji preovladavaju u američkom društvu, kao i da vodi jednoličnosti i uniformisanosti.  Da li ste se nekad zapitali zašto ste toliko zavisni od holivudskih filmova?

“Američki film je jednostavan i univerzalan i američka filmska industrija je razumljiva svugdje u svijetu. Baš kao i latinoameričke telenovele”, kaže Prof. Dr Lejla Panjeta.

Prema francuskom filozofu i teoretičaru medija Žanu Bodrijaru, hiperrealno je sve ono što je simulirano, lažno; ono što izgleda ljepše od lijepog, istinitije od istinitog. Nije li Holivud upravo to? Nisu li u filmovima i serijama ljudi prikazani boljim, ljepšim, zgodnijim, privlačnijim, prefinjenijim nego što oni zaista jestu u stvarnosti? Zar čitava industrija zabave ne postavlja suviše visoko standarde vezano za to šta ćemo i kako jesti, izgledati, oblačiti se, ponašati?

Politika i film ne bi trebali ići zajedno. Propaganda je moćna stvar i u rukama pogrešnih ljudi može poprimiti neke sasvim druge oblike audio-vizuelnog medija kakav je film. Propaganda u američkim filmovima uvijek korespondira sa trenutnom američkom politikom. Što se tiče same propagande postoje dva značajna momenta, a to su sinteza vizuelnog i akustičnog doživljaja propagandne poruke.

Osnovna audio-vizuelna sredstva u propagandi su film i televizija. Primjena filma u propagandi počinje dvadesetih, a televizije pedesetih godina XX vijeka. Prednosti televizije i filma koristi prvenstveno onaj koji organizuje propagandu, onaj koji se nalazi iza filmske i tv kamere. Iza tih pomagala uvijek stoji jasna namjera kojoj je cilj da se na odgovarajući, unaprijed određen način, formiraju ili modeliraju osjećanja, stavovi i ponašanja. Primjera kroz istoriju, kako filmsku tako i stvarnu, ima puno.

Tokom Drugog svjetskog rata borba se nije vodila samo na bojnom polju, već i u medijima i kulturi, pa je propaganda stigla i u Holivud. Mnogi režiseri poput Hičkoka i Kapre su stvarali propagandne filmove kako bi podržali zajedničke ciljeve, a njima se pridružio i Volt Dizni koji je za najvećeg borca protiv nacizma odabrao Paju Patka.  „Obrazovanje za smrt: Stvaranje nacista“ (orig. – Education for Death: The Making of Nazi) donosi nešto sasvim novo u svijetu animiranog filma.

Rađen je prema knjizi Gregora Zimera, tematika je usmjerena ka Hitlerovoj mašineriji koja nedužnu djecu pretvara u nacističku omladinu. Film je prikazan u bioskopitma širom SAD-a 1943. godine, a prema brojnim kritičarima, jedan je od najboljih Diznijevih filmova koji su nastali za vrijeme rata!

Zanimljiva istraživanja pokazala su kako gledanje filmova utiče na naše zdravlje, raspoloženje i generalno stanje uma.

 Tužni filmovi vas čine srećnim

Poslije gledanje drame o na primer nesrećnom ljubavnom paru, će   vas nakon gledanja učiniti srećnima. Naime, bićete zadovoljniji  svojim životom. Dok za one koji su skloni depresiji, vrsta ovakvih  filmova se ne preporučuje.

Plačemo ako je radnja slična našem životu

Nerijetko se identifikujemo sa junacima koji na filmu žive život sličan našem. Podsvijest ne može da razlikuje stvarno od imaginarnog iskustva, pa osećamo kao da i sami prolazimo sve kroz šta prolazi i neki glumac.

 Potresni filmovi vas vraćaju u depresiju 

Ljudi koji su preživjeli depresivna stanja, mnogo dublje razmišljaju  o potresnim scenama koje su vidjeli u filmu, čak i veoma emotivno doživljavaju. Sve to može biti veliki okidač za povratak u depresiju.

Horori ubrzavaju rad srca

Ako ste ljubitelj adrenalina i uživate u scenama horor filmova, dok ih gledate, izmjerite puls. Naučnici upozoravaju da povećan broj otkucaja srca i nagli skok krvnog pritiska, do kojeg dolazi dok gledamo scene horora, mogu kao posljedicu da imaju i srčani udar. Na primer, tokom gledanja filma “The Passion of the Christ” zabilježena su dva smrtna slučaja.

Čak i na mlade i zdrave osobe horor filmovi imaju veoma snažan uticaj. Kada vas prestravi jeziva scena, visina adrenalina i kortizola vrtoglavo raste. Upravo to može pokrenuti lavinu potisnutih sjećanja. U mozgu se tokom gledanja potresnih scena iz horora događaju hemijske promjene slične onima koje su se dogodile kad ste u stvarnom životu doživjeli neke traumatične trenutke.

 Jezivi zvuci podižu pritisak   

 Zvukovi poput klanja, ali i škripanje vrata u hororu, podižu naš  pritisak nevjerovatnom brzinom. Takođe, dolazi do ubrzanog   kucanja srca, što može da izazove aritmije ili neke ozbiljnjije   probleme.

Uz “Isijavanje” se najbrže mršavi

Što je više stravičnih scena, to je sagorevanje kalorija veće, tvrde naučnici sa Univerziteta Vestminster. Na listi horora koji „uništavaju“ kalorija, vodi “Isijavanje”, koji u 119 minuta sagori čak 184 kalorije. Film “Jaws” 161 kalorije, “Egzorcist” 158, “Alien” 152, “Strava u Ulici Brestova” 118, a “Teksaški masakr motornom testerom” 107 kalorija.

Filmovi mogu da nam kontrolišu misli

Magnetnom rezonancom (fMRI) naučnici su pratili reakcije na  Hičkokov film “Beng i mrtav si!”. Mozak kod 65 posto gledalaca je  reagovao potpuno isto. Dakle, putem filmske tehnlogoije može da se  utiče na osjećanja i njihov intenzitet.

3D filmovi mogu otkriti probleme s ravnotežom

Pri gledanju 3D filmova stvaramo dva pogleda na isti objekat i vid nas uvodi dublje u film. Međutim, zbog dubine osjećamo kao da se krećemo s likovima, što može uzrokovati vrtoglavicu, glavobolju i mučninu. Privremeni osjećaj neravnoteže može biti i znak problema s vidom. Ako ne vidite dobro na oba ili imate problem s jednim okom, pri gledanju 3D filma odmah možete osjetiti vrtoglavicu.

Pogledajte “Forrest Gump” prije početka dijete

Nakon gledanja ovog filma, ljudi su pokazali veću samouvjerenost, pa su bili manje skloni odustajanju. Podstaknuti filmovima o različitim bolestima, mnogi ostavljaju cigarete i počinju redovno da vježbaju.

Hari Poter podstiče decu da budu kreativni

Djeca koja su gledala filmove o Hariju Poteru postigla su mnogo bolje rezultate na testovima kreativnog mišljenja.

 

Foto: readynutrition.com

Malo je onih koji će reći da televizija nimalo ne utiče na naš način razmišljanja i naše ponašanje. Pogled na neku fotografiju može nas ganuti do suza, obradovati ili razljutiti. Muzika takođe snažno utiče na naše osjećaje. Izgovorene ili pisane riječi navode nas na razmišljanje, bude u nama određene osjećaje i podstiču nas na djela.

Koliko je onda tek snažan uticaj medija u kojem se vješto spajaju pokretne slike, muzika i govor! Stoga nije ni čudo da je televizija toliko privlačna. Osim toga, ona je dostupna velikom broju ljudi. Još od vremena kad je čovjek počeo izražavati svoje misli pismenim nijedna metoda komunikacije nije tako snažno uticala na civilizaciju kao televizija.

Televizija je prisutna u skoro svakom domaćinstvu i svjetlucanje malog ekrana primjećuju najmlađi prije nego što shvate njenu funkciju. Od tada počinje zanimanje djece za televiziju. Djeca vole televiziju i smatraju je svojim prijateljem. Nebrojene su vaspitno-obrazovne mogućnosti televizije, ali ona ima i svoju mračnu stranu.

Izvor: perezhilton

„Postoje crtani filmovi koji pozitivno utiču na razvoj djeteta, ali i oni čiji je uticaj negativan. Kod djece se prilikom gledanja crtanih filmova može stvoriti iskrivljena slika u svijetu u kojem odrasta, sklonost ka nasilju i zatvorenost za vršnjake i druge ljude iz realnog okruženja. Takođe, gledajući crtane frilmove djeca su manje fizički aktivna, kao što su u misaonom aspektu pasivni, jer su samo nijemi posmatrači, a ne kreatori svojih aktivnosti. Crtani filmovi mogu imati i pozitivne efekte. Ako je u crtanom filmu moralna pouka dobro utkana i razumljiva ona će imati uticaj i na dječije djelovanje u svijetu. Crtani film može biti i izvor informacija i saznanja koja djeca na taj način lako usvajaju, mogu biti i dobar motiv za stvaranje dječije igre. I na kraju treba naglasiti da je gledanje crtanog filma manje preporučljivo za djecu uzrasta do 6 godina“ , kaže diplomirani vaspitač Božana Brujić.

Foto: storify.com

Bez obzira kojem periodu filmske istorije film pripadao, osnovna mu je uloga uvijek ista, a to je privući pažnju gledaoca, edukovati ga, objasniti mu pojave, događaje i stilove u društvu. Pritom, film se obraća najprije gledateljskom opažanju, na temelju činjenice da je film tvorevina, koju se može nadzirano pripremiti da ima određene učinke, jer publika u filmskim prizorima ne može sudjelovati. Taj uticaj film najviše ima kroz emocije koje auditorijum posjeduje.

Zadatak je propagande neposredan uticaj na čovjekovu svijest i ponašanje, jer ona je dobrim dijelom ograničena na tom planu, te imajući u vidu čovjekova psihička stanja, frustracije i napetosti, anksioznosti i kompenzacije, daje robama i idejama tačno precizno značenje koje pogađa u središte tih tenzija, a time usmjerava željeno ponašanje pojedinca, grupe ili populacije.

„Televizija i film u velikoj mjeri utiču na čovjekovu psihu. Navedeni uticaj može biti direktan, ali i indirektan kroz nesvjesni dio ličnosti. U današnje vrijeme, mnoga istraživanja u psihologiji se bave ovom tematikom, a najviše se istražuje uticaj televizije i filma na agresivno ponašanje. Zavisno od sadržaja koji se emituje, uticaj može biti pozitivan i negativan. Nažalost, mnogo više smo izloženi devijantnom ponašanju putem medija što često uzrokuje identifikaciju gledalaca sa istim, te očitovanje negativnog uticaja emitovanog sadržaja na čovjekovu psihu, koji se izražava kroz porast nasilja, te agresivnog ponašanja. Štetne posljedice pretjeranog gledanja nasilnih scena i filmova su višestruke. Naime, gledanje nasilnih scena ima različit uticaj na pojedince u zavisnosti od toga da li se pojedinci vide u ulozi žrtve ili u ulozi nasilnika. Kod pojedinaca koji se vide u ulozi žrtve dolazi do povećanja straha, što dovodi do socijalne izolacije u cilju zaštite, dok kod osoba koje se vide kao nasilnici dolazi do još većeg ispoljavanja agresivnog ponašanja. Istraživanja koja su sprovedena na temu uticaja gledanja nasilnih sadržaja na agresivno ponašanje pokazuju da osobe koje su češće izloženje ovim sadržajima ispoljavaju veći stepen agresivnog ponašanja”, kaže diplomirani psiholog Svetlana Balta.

Foto: pinterest

Ljudi su društvena bića, naše težnje za povezanošću sa ostalim pripadnicima vrste su oduvjek uobličavale društvo. Moderan čovjek je uglavnom zavisnik o tehnologiji i medijima. Ljudska želja za povezivanjem i informisanosću je zbog toga iskorištena što suptilnom i subliminalnom propagandom, što stalnim uspavljivanjem naše empatije uz stalne šokantne i krvave vijesti, serije, emisije, filmove, novinarske  članke i agresivnu reklamu.

Htjeli mi to priznati ili ne, televizija nas programira, drogira i pretvara u bića nalik zombiju. Želimo li dobro sebi i narednim generacijama, moramo se edukovati o uticaju televizije i ostalih modernih masovnih medija. Deprogramiranje nije i neće biti lako, ali  postoje samo dva puta; jedan je da nastavimo ovako kako smo „životarili“ do sada uz likove iz omiljenih serija, filmova i emisija, a drugi je da zaista počnemo živjeti svoj život.

Foto: pinterest

Ako ste se ikada zapitali koliko bi dugo izdržali u horor filmu, uradite ovaj zanimljiv kviz i saznajte!

Foto: pinterest

Izvori: Novinar.me, mojportal.ba, razvojideja.org.rs

Autori: Zorana Perić, Aleksandra Todorović, Aleksandar Plavšić.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Izdvajamo
Social media & sharing icons powered by UltimatelySocial