Da li odumire ženska solidarnost?


Pojam ženske solidarnosti datira otkad i ženski rod. No, da li sa vremenom blijedi ili jača? Suočeni sa nedavnim događajima, moramo se zapitati ko je to ženi najveći neprijatelj? Da li je to suprotni pol ili..?

Solidarnost kao osnovni pojam
Za osudu nema mjesta

Ko sve može da postane žrtva?

Često zaboravljamo da profil žrtve nije fiksan. Nije jasno definisan i opisan. Dakle ova problematika nije bazirana samo na jedan konkretan profil žena. Problem se odnosi na svaku ženu, djevojku ili djevojčicu. Ušuškani u komforu svojih zabluda i misli često zaboravljamo da se to može dogoditi baš svakoj od nas. Da li pod tim okolnostima isparava i sama solidarnost?

Začarani krug nasilja u većini slučajeva vješto je zamaskiran. Počevši od činjenice da se naše društvo vodi parolom porodica je intimna i privatna stvar, prepuštamo slučaj zakonu jačeg. Sistem najslabije karike često završi kobno. No, znamo li uopšte koliko žena koje sjede tik uz nas, rame do ramena biju unutrašnju bitku ? Koliko žena skladišti duboko u bunaru svoje intime bilo koji oblik nasilja? Tu dolazimo do ključne problematike. Solidarnost blijedi.

Razumijevanje i solidarnost
Ženska solidarnost

Napredak tehnologije= nazadovanje solidarnosti?

Kakav je položaj žrtve u savremenom dobu? Uzevši u obzir sav „ napredak“ društva, napredak žena, usudim se reći  poražavajući i sraman. Napredak tehnologije donosi nepredvidljivo oružje. To oružje jeste CYBERBULLYING-korištenje interneta i sličnih tehnologija za nanošenje namjerne štete ljudima. Pitate se kakve to veze ima sa ženama žrtvama nasilja? Velike. Naime, sve češći je trend moralnog kamenovanja žene žrtve. Internet je  složena igračka, ali i opasna kada je u rukama nekoga ko njome nepropisno rukuje. Kombinacija nedostatka razumijevanja, solidarnosti i maskiran identitet su recept za katastrofu.

Da li žrtva treba da polaže račune?

Često se susrećemo sa napadnim preispitivanjem odluka žrtava. Prvo da krenemo od osnovnog problema ovog neslavnog trenda. Da li zaista smatramo da je žrtva dužna da lično nama podnosi izvještaj? Naime, ako sagledamo realno sve činjenice moralna osuda i napadački ton jesu upravo jedan od izvora straha za žrtvu. Strah od nerazumijevanja, strah od manjka empatije ( koju imamo još samo u malim zalihama), strah od sramote.

Odakle proizilazi strah od sramote? Zar nije sramota onoga čije su ruke isprljane? Patrijarhalni poredak nam kaže drugačije. Uloga žene u ovom kontekstu jeste da bude supruga, ne žena. Eventualno majka, ali nikako žena. Nikako svoja, nikako samostalna i nikako „pobunjenik“. Gdje nasilje kako psihičko tako i fizičko postaje šablon svake „normalne patrijarhalne porodice“. Tu dolazimo do čestih komentara „starijih gospođa“ koje bez suzdržavanja otvoreno pitaju, ali i zaključuju: Pa šta joj je to falilo ? Ako joj je bilo loše zašto je do sada ćutala? Sama je tražila, treba da zna gdje joj je mjesto. Znaju svi kakve su današnje djevojke, sigurno je izazivala.

Značaj pojma solidarnost
Solidarišimo se

Tumačimo li pogrešno pojam patrijarhata?

Mentalitet i uloga potčinjene žene proizveli su mnoge posljedice. Na pitanje zašto žene žrtve nasilja danas najčešće donose odluku da ćute odgovor se već nazire. Ne pronalaze razumijevanje, ne pronalaze solidarnost, a često ni poštenu presudu koja ne bi bila toliko sramna da skoro negira njihovu patnju.

Motivi silovanja ili bilo kog psihičkog ili fizičkog oblika nasilja ne treba da se traže. Motiv i objašnjenje jednostavno ne postoji. Analiziranje žrtve produbljuje već dovoljno duboku psihičku jamu u koju žrtva upada i iz nje veoma teško izlazi.

http://studentbl.com/nasilje-nad-zenama-sve-kompleksnije-zene-zivotno-ugrozene/

Površni svijet slike i lažnih ideala

Često zanemarujemo i psihičko nasilje i torturu. Stereotipni standardi iznikli danas najčešće iz društvenih mreža postavljaju često nerealne i lažne ciljeve. Naime, riječ je o virtuelnom „ svijetu savršenstva“. Svaka nesavršenost postavlja metu na čelo onoga ko je njen vlasnik. Najpogodnije žrtve jesu djevojčice.

Period puberteta otvara Pandorinu kutiju iz koje izlijeće niz nesigurnosti. Sam proces diskriminacije i eliminacije „nesavršenih“ je poprilično surov. Ovde opet dolazimo do pojma ženske solidarnosti. Naime, ako je majka neko ko je posjeduje, često će da je prenese i na svoje žensko dijete. No šta se događa kada ni ženska figura porodice ne posjeduje pomenutu? Dolazi do progresivnog stvaranja potencijalne nasilnice. Formiranje nekoga bez empatije i razumijevanja. Proces maltretiranja može da bude dugotrajan i da napravi dugoročnu štetu na žrtvi. Šteta može da se plati i cijenom života.

https://www.youtube.com/watch?v=dhGOLYMkdYc&ab_channel=ABCNews

Jesmo li jedna drugoj ponekad najveći neprijatelji?

Većina žena doživjelo je makar neprijatnost od strane suprotnog pola. No moramo se zapitati, da li je danas veći neprijatelj ipak žena ženi? Pozabavićemo se jednom kratkom informativnom anketom. Naime, ono što nas zanima jeste koliki je to nivo ženske solidarnosti? Koliko je to žena doživjelo neki oblik nasilja upravo od žena ? Da li se pruža adekvatna podrška ženama žrtvama nasilja i da li žena za ženu ima makar pristojnu dozu razumijevanja?

Anketa o nivou solidarnosti
Ispitivanje nivoa solidarnosti

 

Sprovedena anketa dala nam je neke bitne informacije. Čak 68,8% ispitanica doživjelo je neki oblik nasilja. Postotak ispitanih žena koje su imale nekad kontakt za žrtvom nasilja je visok. On iznosi 87,5%. Polovina ispitanica nekad je preispitivala odluke žrtve. Procenat od 12,5% odnosi se na ispitane žene koje su makar jednom u životu izvršile neki vid nasilja prema drugoj ženi. Veliki broj ispitanih žena smatra da društvo nema dovoljno razumijevanja za žene žrtve nasilja, čak 93,8%.

Svako od nas nosi određen teret za koji baš niko ne zna. Solidarnost je najmanje što može da se pruži.

Nasilje treba i mora da bude sankcionisano. https://ba.n1info.com/vijesti/a105969-besplatni-broj-za-prijavu-nasilja-nad-zenama/

 

 

 

DUVAN - opaki neprijatelj zdravlja i čest uzrok smrtnosti
Kako je Covid-19 uticao na način rada masovnih medija i na povjerenje publike u medije?